te divne osamdesete

...
Stara adresa, prvi blog



piskaranja jedne (informatički polupismene) mame teenagerakissludburninmad i supruge pre(ne)zaposlenog mužakissgreedy........(ovo je bilo napisano prije prvog posta, dakle 26.02.2007. neka tako ostane mada......teenager to odavno više nijesretan)



"POSAO NIJE PIMPEK,
MOZE STAJATI I DVA DANA "

...iliti, kako bi rekla Mayday:

''Blog nije fejs
post može stajati i dva dana''



Ispričavam se svima koji pišu poeziju što ih ne komentiram. Nemam vremena za kvalitetno čitanje i komentiranje, a da vam pišem reda radi ......wave.



Djeci dajemo dvije stvari- korjene i krila.



Prijatelj- to je onaj koji zna sve o vama, a ipak vas voli.


Uspjeh nije nikada ne pasti, već podići se svaki put kad padnemo

(Konfucije)


Kad rat mine sokole,

Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

('ukradeno' sa bloga Afrika )

Image and video hosting by TinyPic
sretan

Volim skoknuti na "čašicu" razgovora kod:
slatko grko i obratno
slonic
ista
eurosmijeh
nitko nije otok
Pjesma
sacher
otkucaj
čiovka
pegy
kikicarodjkica
kenguur
koraljka
MiniMaxine
zaštita bilja
grintavac
Rib@rnica
zvrk
catcher
carla_bruni
dona
sanja
7dana
salvetna tehnika
Katja
gustirna
dordora
kora
bellarte
Wish
neni
nacugivara
smotani
bedwilka
svijet je lopta šarena
kojotica
brod u boci
mamish
cistiliste
piton007
slatka paprika
Decy
Gajo
kizzy
superžena
mayday
mecabg
valcer
fra gavun
da ti kažem
modrina neba

Dnevnik.hr
Blog.hr

...i ovo sam ja (rječju i notama)

Vatra i vrag ja sam andjeo u paklu
i donosim spas, vatreni znak
kada letim putem zvijezda
osjecam strast

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ne znam za poraz pobjedjujem sve ljubavi imam za cijeli svijet

Oaze snova me cekaju
tihi trenuci srece koji me opijaju
munje i grom zadrzat' cu zvjezdanim nebom svoje snove zagrlit' cu

Kad nesto zelim dobijam to
kad zelim dobro pobjedjujem zlo
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

(Oaza
snova - Denis&Denis)





Mudrosti moje babe...
'Neće se prekinut vrijedan čovjek nego onaj lijeni'

'Okolo kere pa na mala vrata'

'To ti je sve šuć-muć pa proli'

'Neće mu puknut kurcu rebra!'

'I pas legne dok se jelo slegne'

23.06.2015., utorak

Rutina


I tako....radiš skoro 4 mjeseca sa jednim i pol (1 i 1/2) slobodnim danom, radiš od 9 do 9 (21), ponekad i od 8 a ponekad i od 7 i cijelo to vrijeme čekaš bar nekoliko sati slobodno, čekaš da se makneš negdje drugdje, najčešće je to sanjanje kreveta i dekice. Nakon 4 mjeseca nisu ti više važni novci, ne zato što ih imaš dovoljno, nego jer jednostavno - nisu važni. Još te jedino drži taj datum do kojeg radiš (30.06.) i do kojeg moraš izržati i oni normalni ljudi koji su razočarani kad kažeš da te preko ljeta neće biti i jer jednostavno ne možeš, jer ti je neugodno da te nema kad te trebaju.
I onda se dogodi jedno popodne u kojem temperatura padne sa 25 na 12°C, kiša poče lijevati ko iz kabla i shvatiš - danas neću nikom nedostajati, danas nije dan za kupovanje cvijeća! Ukaže se slika kreveta i dekice! I spakuješ svoje krpice i pravac - krevetcerekcerekcerekcerekcerek. U potpunosti ignoriraš svu prašinu i neposloženu robu koji se gomilaju već tjednima, mjesecima...dekica preko glave, daljinski u ruku, buljiš u nešto bezveze na televiziji, jer nije ovo tvoje vrijeme pred ekranom, nepoznate neke emisije, ali, nije ni važno, ionako ćeš uskoro zaspati....
Malo sutra! Jok! Ništa! Ne spava ti se. Ne možeš zaspati headbangheadbangheadbang.
I nisam spavala. Propali moji snovi o snu.
I onda sam ustala, totalno izgubljena, zbunjena...nikako večer da mi prođe zubo. Sad (22.10) sam pomalo 'došla k sebi', odmorna kao da sam bila na godišnjem roflroflrofl.

Gadna stvar je ta rutina. Ubitačna. Ne znaš se ponašati izvan svakodnevnih okvira. Ubija inteligenciju. I tijelo.
Od danas nešto mijenjam. Počet ću sa vježbama za kičmu, neophodne su mi. I ne, neću ih raditi svako jutro u određeno vrijeme! To bi opet bila rutna. Radit ću ih kad mi baš ne bude odgovaralo, natjerat ću se.
Sad potpuno razumijem Japance koji ne mogu biti duže od 5 dana na godišnjem. A i svoje radno vrijeme ću od jeseni promijeniti. Pa ja sam ipak Balkanka, Balkanci ne rade ovoliko!

Tak!


P.S. Rutina mi uopće nije bila tema zbog koje sam počela pisati post, ustvari sam htjela samo zapisati slobodno popodne, za budućnost rofl.
- 21:55 - Komentari (13) - Isprintaj - #